Opća županijska bolnica: 50 godina eurotransplatata
Vinkovački eksplantacijski tim dobio je nagradu za sudjelovanje u transplantacijskom programu
Eurotransplant ove godine slavi pedeset, a Hrvatska, kao jedna od članica s najvećom stopom darovanih organa, deset godina članstva, u toj međunarodnoj organizaciji koja spašava živote diljem svijeta. Štoviše, Hrvatska je svjetski lider u transplataciji organa zahvaljuljući nesebičnosti ljudi koji su nakon svoje ili smrti bližnjih odlučili darovati organe koji drugima znače–novi život! Dio ove humane mreže bolnica je i Opća županijska bolnica (OŽB) Vinkovci koja tim za eksplantaciju organa ima od početka transplantacijskog programa u Hrvatskoj! ”Eksplantacija organa je uzimanje organa ili tkiva s darivatelja, a u svrhu presađivanja u primatelja kojem je taj organ nužan da preživi ili da mu se poboljša kvaliteta života”, pojasnila je voditeljica vinkovačkog tima dr. Maja Mustač, specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja u OŽB Vinkovci. A, presaditi se mogu, kaže liječnica, organi kao što su bubreg, jetra, srce, pluća, gušterača, tanko crijevo, ali i tkiva u poput kože, dijelova kostiju, srčanih zalistaka, krvnih žila i rožnica., te krvotvorne matične stanice i stanice otoka gušterače. No, da bi se uopće razmotrila mogućnost da netko bude darivatelj organa preduvjet je „moždana smrt“ darivatelja koja je početak nepovratnog procesa smrti. Naime, pojašnjava dr. Mustač smrt nije jedan trenutak. Ona traje od trenutka moždane smrti koja označava početak koji mi možemo dijagnosticirati, pa sve do smrti svake pojedine stanice u organizmu. “Ljudi često miješaju komu i moždanu smrt, no u komi je prisutno spontano disanje, pa se iz nje mogu desiti „čudesna“ ili „filmska“ buđenja, dok nakon dokazane moždane smrti ne može biti oporavka”, upozorava liječnica. Da bi se, nastavlja, dokazala moždana smrt, a osoba postala donor mora postojati okidač-događaj dokazan radiološkim pretragama-odnosno uzrok smrti, a najčešće je riječ o krvarenjima, prestanku cirkulacije ili traumatskim ozljedama mozga npr. nakon prometnih nesreća. “Nužno je isključiti sva stanja koja mogu imitirati smrt ili interferirati s dijagnostikom moždane smrti i ometati je, poput djelovanja nekih lijekova, niskih temperature i slično”, istaknula je dr. Mustač. Kada se, nastavlja liječnica, postavi sumnja na moždanu smrt potrebno je provesti i višestruke testove za dokazivanje smrti, najprije kliničke testove kojima se dokazuje da ne postoji reakcija mozga i moždanih živaca na podražaje, a potom i takozvane parakliničke ili instrumentalne testove kojima se dokazuje da u mozgu nema više protoka krvi ili aktivnosti staničnih funkcija. “Nakon dokazane smrti, budući da nažalost za pacijenta postoji samo taj, dokazani ishod, postoje dvije mogućnosti-prestanak daljnjeg liječenja ili započinjanje postupka održavanja cirkulacije u organima ako postoji mogućnost da osoba bude darivatelj organa”, pojasnila je dr. Mustač. Održavanjem cirkulacije u organima, ističe liječnica, nastoji se postići što bolju ravnotežu elektrolita, hormona i tekućina da u razdoblju do eksplantacije ne bi došlo do oštećenja organa, jer je to preduvjet da oni nakon transplantacije mogu ponovno preuzeti svoju funkciju. “Rade se i pretrage koje pokazuju kakva je funkcija organa, te se isključuje mogućnost da darivatelj boluje od neke bolesti koja bi se transplantacijom mogla prenijeti na primatelja”, upozorava dr. Mustač i dodaje da se posebice pazi na infekcije poput HIV-a ili prionske bolesti kao što je Creutzfeldt-Jakobova bolest, te maligne bolesti”, kaže dr. Mustač. Potom se, otkriva liječnica, stupa u kontakt s državnim koordinacijskim timom i s Eurotransplantom radi daljnje organizacije postupka eksplantacije, testiranja i kontrole prihvatljivosti organa. “Kriteriji prihvaćanja organa ovise o njihovoj funkciji. Za neke organe postoje vrlo uski kriteriji kvalitete i dobi darivatelja kao što je to za pluća, gušterača i srce, dok primjerice za bubrege i jetru ta granica ne postoji”, naglašava liječnica i otkriva da je najstariji donor u Hrvatskoj imao 84, a u Vinkovačkoj bolnici 78 godina. U Hrvatskoj se, kaže, mogućim darivateljem organa smatra svaka preminula osoba koja se za života nije izričito protivila darivanju organa. Iako zakon ne propisuje obvezu traženja dozvole za eksplantaciju organa od obitelji umrle osobe, u praksi se nikada bez pristanka najužih članova obitelji ne započinje s procedurom eksplantacije. Zbog toga je, smatra dr. Mustač, nužno da članovi obitelj budu upoznati sa stavom svojih najbližih o darivanju organa poslije smrti. “Osobe koje se protive darivanju dijelova tijela poslije smrti trebaju kod liječnika primarne zdravstvene zaštite potpisati Izjavu o nedarivanju organa, a one se onda upisuju se u registar nedarivatelja pri Ministarstvu zdravlja”, kazala je. Prije četiri godine, ističe dr. Mustač, vinkovački transplantacijski koordinacijski tim je dobio je nagradu od Ministarstva zdravstva za uspjehe u svom radu. “Te godine imali smo pet darivatelja organa, od čega dvije multiorganske eksplantacije”, objasnila je dr. Mustač i dodala da se osobno i u ime svog tima zahvaljuje svim ljudima koji su u najtežim životnim trenucima našli u sebi snage da daruju organe svojih bližnjih kako bi nekome drugome omogućili da živi.