U starom prostoru kvalitetno liječenje brojnih pacijenata
Izvor: Vinkovački list, 24. ožujka 2017.
Sjedište Opće županijske bolnice Vinkovci nalazi se u Zvonarskoj ulici. Ovaj ratom jako razrušeni objekat godina se obnavlja i uređuje. Osuvremenjuju se brojni odjeli, a jedini odjel koji je izvan tog prostora je Odjel psihijatrije koji se nalazi u Ulici Kralja Zvonimira. O tome smo ovoga tjedna razgovarali s vršiteljicom dužnosti voditeljice Odjela Astrid Periškić-Marković, dr.med. spec. psihijatrije. “Mi ovdje dobro funkcioniramo jer smo u organizacijskom, kadrovskom i svakom drugom pogledu u sklopu bolnice. Dislociranost je dugogodišnja, još od našeg osnutka i početka rada. Bile su nekakve ideje da se Odjel preseli u prostor bolničkog kruga, međutim, nije se našlo adekvatno riješenje koje bi nama prostorno odgovaralo tako da se od toga trajno odustalo. Mi ostajemo u ovom prostoru koji se stalno uređuje i osposobljava za naš kvalitetan rad”, rekla je v.d. voditeljica odjela Astrid Periškić-Marković, te dodala: “Dobro smo organizirani, a radimo na pricipu dnevne bolnice i stacionara. Znači imamo bolničko liječenje, gdje pacijenti leže, a postoji i dnevna bolnica gdje pacijenti svakodnevno dolaze na dnevno bolničko liječenje. Dođu, budu na terapiji, dobiju svoju psihoterapiju i nakon toga idu svojim kućama. To ponavljaju svaki dan. U našoj ustanovi odvijaju se ta dva oblika liječenja, uz naš redovni svakodnevni ambulantni program koji svakodnevno provodimo kroz tri psihijatrijske ambulante.” O tome što se radi na Odjelu psihijatrije dr. Astrid Perškić-Marković je rekla: “Mi liječimo sve psihijatrijske bolesti, odnosno kompletnu psihajatrijsku domenu, bez ikakvih razlika s obzirom da smo svi ovdje opći psihijatri. Nitko nije usmjeren u neko specijalno područje. Nema nas kadrovski dovoljno da bi smo se mogli usmjeravati u neka određena područja. Mi se bavimo liječenjem svih poremećaja, od psihoza, poremećaja ovisnosti, raspoloženja do poremećaja ponašanja. Liječimo cijeli spektar svih psihijatrijskih smetnji koji uopće psihijatrija kao znanost danas podrazumijeva i kojima se bavi. Imamo jako puno pacijenata i jako puno posla. Kod nas je uvijek gužva, zato što imamo veliki dnevni obujam pacijenata. Mi pokrivamo 50 pacijenata u dnevnoj bolnici, te kroz tri ambulante minimalno 45 pacijenata dnevno. To je veliki obujam od oko 90 ljudi koje imamo svakodnevno u našim prostorima plus još 25 pacijenata koje imamo trajno smještene u hospitalnom liječenju. Taj veliki broj pacijenata trenutačno zbrinjava samo šest psihijatara, što nije dovoljno. Kadrovski smo prenapregnuti jer dok rasporedimo dežurstva, ambulante i sve ostalo, doista nemamo ni vremena ni prostora za bilo kakve edukacije, usavršavanja, za bilo kakav profesionalni rad na sebi, a treba imati na umu da je medicina, a psihijatrija pogotovo, znanost koja se stalno razvija i koja stalno daje nešto novo”.
O radu dnevne bolnice razgovarali smo s Blaženkom Hruškar, medicinskom sestrom koja na Odjelu psihijatrije radi više od 30 godina. Evo što je rekla: “U dnevnoj bolnici se organizacija rada svakim danom sve više unaprijeđuje, a mi želimo još više poboljšati taj vid liječenja, što je intencija u cijeloj zemlji i uopće u zdravstvu. To je vid liječenja koji omogućava da se kroz proces dnevnog liječenja, jedan dio dana svaki bolenik može adaptirati sa svojim poteškoćama i bolestima uz svoju vlastitu obitelj. Jedan dio dana provodi uz nadzor organiziran u više grupa, a jedan dio dana je usmjeren na svoju vlastitu obitelj gdje može promaknuti sve ono što u toku dana on sam doživi kroz psihoterapijski postupak ili kroz radni postupak. Dnevna bolnica je organizirana redovno, svakodnevno od 8 do 14 sati. Taj dan je kroz organizaciju usmjeren u tri grupe koje svakodnevno funkcioniraju. Jedna je u radnoj terapiji koja je obuhvatila psihičke poteškoće koje su vezane uz depresivna stanja, anksiozna stanja, uz neka stanja psihosomatike, gdje se provodi radna i okupaciona terapija i gdje radi medicinska sestra i radni terapeut. Svakodnevno se provodi niz aktivnosti, od razgovora do nekih manualnih aktivnosti koji daju vidljiv rezultat. Kada čovjek koji dođe u depresiji, a tako se osjeća jer loše misli da ništa ne zna, tijekom dana napravi bilo kakav predmet on ide oduševljen kući i nosi to lijepo raspoloženje u svoju obitelj što nam i jeste cilj. U grupi se jako puno radi i svi oni se međusobno angažiraju i potiču jedan drugoga, a u tome im pomaže i medicinska sestra Vesna Sivrić koja je u radnoj terapiji već dugi niz godina. Imamo i jednu grupu s kojom radi educirani terapeut Marko Čiča. On radi s osobama koje imaju probleme s alkoholom. To je grupa koja svaki dan ima svoj termin i svoj psihoterapijski proces. Kroz svakodnevne razgovore pacijenti se uče i educiraju kako da se što kvalitetnije nose s apstinencijom, a uključene su i obitelji. Naša najveća grupa je ona za psihotraumu, odnosno grupa koja obuhvaća ljude oboljele od posttraumatskog stresnog poremećaja što ne čudi jer je ovo područje bilo obuhvaćeno teškim ratnim djelovanjima. U grupi se traži stolica više, ne samo od osoba koje su se prvi put došle liječiti, nego i od onih koji su već kroz dugi niz godina ostvarili sva svoja prava, ali se žele iznova osvježiti kroz grupu, kroz razgovore i poboljšati svoj obiteljski život.” O ovoj grupi liječenja oboljelih od PTSP-a dr. Astrid Periškić-Marković je dodala: “U našoj ustanovi se liječi jako veliki broj pacijenata oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja što nije začuđujuće jer smo bili ratom zahvaćeno područje i veliki broj ljudi trpi posljedice tih ratnih zbivanja. Radi se o bivšim braniteljima koji provode liječenje kroz dnevnu bolnicu, ali ne kako se inače misli u javnom mijenju da se radi o nekakvom ostarivanju prava, nego se zapravo radi o ljudima koji imaju ili nemaju riješen svoj status, ali ovdje u dnevnu bolnicu dolaze isključivo i samo da bi popravili svoje, obiteljsko i socijalno funkcioniranje. Ova dnevna bolnica daje odlične rezultate što se vidi po tome da bilo kakvih socijalnih anomalija i delikventnih ponašanja nema na onoj razini koji bi se mogla očekivati u ovako ratom teško pogođenom području uz veliki postotak oboljenja pacijenata od PTSP-a.”