Doba kolinja i konzumacije sušenih delikatesa

Mjere koje provode veterinarske službe i epidemiolozi urodile su plodom, no važno je nastaviti s testiranjem mesa kako se bolest s divljači opet ne bi „uvukla“ u domaćinstva

Vukovarsko srijemska županija ni ove godine, iako je vrijeme kolinja, ne bilježi ni jedan slučaj trihineloze, a riječ je o bolesti koja je prije samo nekoliko godina upravo na području naše županije bila veliki javno zdravstveni problem. Riječ je o bolesti za koju nema specifičnog lijeka, a može ostaviti trajne posljedice na zdravlje onih koji ju prebole.

Od 1968. do 2005. godine nije bilo godine kada na našem području nije bilo slučajeva trihineloze, no to se promijenilo pa su od 2005. godine zabilježene samo dvije manje epidemije bolesti – istaknula je dr. Kata Krešić epidemiolog i šefica Zavoda za javno zdravstvo Vukovarsko -srijemske županije.

To je, kaže, izvanredan javno zdravstveni uspjeh, a posljedica je niza mjera koje su provođene ne samo na nivou Vukovarsko-srijemske županije već i u cijeloj Hrvatskoj.

Ono što je ključno u suzbijanju epidemija trihineloze je ne dopustiti da zaraženo meso dođe na stol. Kako bi se to postiglo prva i osnovna mjera jest stroga kontrola mesa svinja iz domaćeg i industrijskog uzgoja, kao i divljači na prisutnost parazita trihinele – pojasnila je dr. Krešić.

Pregledi se, ističe, obavljaju u ovlaštenim veterinarskim stanicama gdje se meso svinja i divljači testira na prisutnost parazita. Naime, trihineloza je antropozoonoza (bolest zajednička ljudima i životinjama op. a.).

Iako parazita trihinele ima više vrsta na ovom je području najčešća trihinela spiralis, a kada se njime zarazi životinja, za razliku od čovjeka, ona ne pokazuje znakove bolesti – upozorava epidemiologinja.

Stoga je, naglašava, jedini način da se prisutnost bolesti u životinja otkrije veterinarskim pregledom, što je i zakonska obveza svih osoba koji prerađuju meso svinja ili divljači za konzumaciju.

Pregled se u veterinarskim stanicama može obaviti mikroskopski ili testom koji se naziva „umjetna probava“ i koji sa velikom sigurnošću otkriva prisutnost parazita u mesu životinje – otkriva dr. Krešić.

Riječ je, nastavlja dr. Krešić, o metodi kojom se uzorak mesa svinje ili divljači izloži djelovanju probavnog enzima (pepsin) koji ga onda razgrađuje do te razine da „oslobodi“ parazita trihinele kako bi bio lako vidljiv.

Pregled mesa mikroskopom se odvija tako da se uzorak mesa životinje reže na jako tanke ploške, a onda na „ stakalcu“ gleda pod velikim povećanjima ne bi li se otkrila prisutnost parazita u mesu – pojasnila je epidemiologinja. Inače, uzorak mesa za testiranje se uzima s područja ošita, dijela koji se nalazi između grudnog koša i trbušne šupljine životinje, gdje se „gnijezdi“ najveća količina parazita jer on „najviše voli obitavati“ u poprečno -prugastim mišićima.

Ako se trihinela dokaže u uzorku mesa važno je cijelu životinju neškodljivo ukloniti i naglasiti kako ni jedan njen dio nije „dobar za jelo“ – upozorila je liječnica i dodala da se pregled na trihinelu mora obaviti bez obzira na dob životinje.

Posebno je važno, poručuje, i da ljudi osvijeste obvezu testiranja divljači na prisutnost parazita jer je ključno da se prijenos bolesti zaustavi baš na toj karici lanaca, dakle na transferu parazita s divljih na domaće životinje.

Jedna od mjera koja je rezultirala činjenicom da od 2009. godine Vukovarsko–srijemska županija ne bilježi ni jednu epidemiju trihineloze jest i da se meso zaraženih svinja neškodljivo uklanja. To je onda spriječilo pristup glodavcima i divljači zaraženom mesu – pojasnila je dr. Krešić.

Naime, trihinelozu je kod divljih životinja, ističe epidemiologinja, nemoguće u potpunosti iskorijeniti, pa je nužno prekinuti krug i spriječiti njeno širenje iz divljine na domaće životinje.

Najčešći prijenosnici su glodavci, pa je higijena nastambi za svinje i njihovo držanje u zatvorenom i čistom prostoru, te redovito provođenje deratizacije važna mjera u suzbijanju epidemija trihineloze – naglasila je dr. Krešić.

Sve spomenute mjere, naglašava, dovele su do toga da je, prema izviješćima veterinarske struke, od 1997. godine sa 1,5 broj domaćih svinja pozitivnih na trihinelu pao na svega 0,01 posto.

Unatoč ovim rezultatima činjenica da trihineloze i dalje ima među divljači nameće nam obvezu daljnjih strogih kontrola i neškodljivog uklanjanja mesa zaraženih životinja – poručila je epidemiologinja i dodala da je zajedničkim naporima veterinarske struke i epidemiologa Hrvatska postigla zavidan uspjeh u sprečavanju ove bolesti i na svjetskom nivou.

Istakla je i da je nužno nakon klanja pregledati svaku životinju, te ne štedjeti novac selektivnim nošenjem uzoraka u veterinarske stanice, jer jednom kada se čovjek zarazi trihineloza je opaka bolest čija najteža komplikacija može biti i smrt.

Trihinelom se čovjek zarazi jedući sirovo ili sušeno i nedovoljno termički obrađeno meso – ističe dr. Krešić.
Pa iako bi se moglo lako pomisliti da se termičkom obradom mesa parazit može uništiti to, upozorava liječnica, nije sasvim točno. Naime, da bi se parazit uništio termičkom obradom trebalo bi meso tretirati u „idealnim uvjetima“ što nije uvijek moguće pa se termička obrada ne može preporučiti kao sigurna mjera prevencije – pojasnila je dr. Krešić. A jednom kada trihinela dospije u ljudski organizam da li će se čovjek razboljeti ovisi o broju unesenih parazita ali i samoj otpornosti organizma pojedinca. Inkubacija ili razvoj bolesti do pojave prvih simptoma traje od 24 do 48 sati.

Parazit uđe u organizam i smješta se u sluznicu crijeva, pa se prva faza bolesti može nazvati „crijevnom fazom“ koja traje oko tjedan dana – otkriva dr. Krešić.

Ta prva faza bolesti najčešće je vrlo blaga i izaziva blaže probavne smetnje od proljeva do zatvora, mučnine ili povraćanja, no u mnogih ljudi prođe nezamijećeno.

To je šteta, jer je to jedina faza bolesti u kojoj za trihinelozu „ima lijeka“. Samo tada se oboljelom mogu dati antiparazitarni lijekovi koji trihinelu eliminiraju iz organizma – ističe liječnica.

Nažalost, nakon što parazit napusti crijeva on odlazi u krv, te se brzo širi po mišićima ljudskog organizma. To je takozvana „tkivna faza“ tijekom koje ličinke koje su se izlegle u crijevima putuju do poprečno prugastih mišića, poput ošita, očnih i žvačnih mišića, ali i do srca – otkriva dr. Krešić.

Zato su u drugom stadiju bolesti karakteristični simptomi, osim bolova u mišićima, otok očnih kapaka te otežan govor i žvakanje uz visoku tjelesnu temperaturu. U ovoj fazi bolesti, osim simptomatske terapije i liječenja eventualnih komplikacija bolesti, lijeka za trihinelu nema.

To su simptomi koji bolesnika dovode liječniku, pa postoji opasnost da pacijent doživi brojne komplikacije od srčanih, plućnih, pa sve do onih koje uzrokuje parazit nastanjen u centralnom živčanom sustavu – naglasila je liječnica i istaknula kako u najtežim slučajevima bolest može imati i smrtni ishod.

Nakon gore spomenute akutne faze, nastupa treća faza bolesti koju liječnici nazivaju oporavkom, a tijekom koje se parazit začahuri i kalcificira u mišićima oboljelog.

Tako začahuren on ondje ostaje desetljećima, pa iako recidiva (povratak bolesti op. a.) nema, ljudi koji su „preboljeli“ trihinelozu često znaju govoriti da nakon nje „više nikad nisu isti“, a oni pacijenti kojima je parazit napao pluća ili srce mogu imati i trajnih posljedica – upozorila dr. Krešić.

Kada se otkrije jedan oboljeli epidemiolozi odlaze u obitelj, te istraživanjem dolaze do podataka tko je sve konzumirao zaraženo meso. Često se dogodi da je riječ i o ljudima iz drugih županija koji su zaraženo meso jeli kao „gosti“, pa se odmah stupa u kontakt sa Zavodom za javno zdravstvo s njihovog područja. Takve osobe, ukoliko su još uvijek u prvoj fazi bolesti dobiju antiparazitarnu terapiju ili ih se ovisno o simptomima smješta u bolnicu.

U drugoj fazi bolesti liječenje se provodi analgeticima, lijekovima za snižavanje povišene tjelesne temperature, pa čak i kortikosteroidima jer trihinela „voli“ izazvati i razne alergijske reakcije. Ukoliko dođe do komplikacija terapija se proširuje i na njihovo liječenje.

Izvor Vinkovački list