Djeca koja nisu cijepljena na udaru su ovogodišnjeg virusa ospica koji hara u Regiji
Komplikacije kod ospica su češće nego kod drugih dječjih bolesti, a zbog upala mozga i srčanog mišića mogu završiti i smrću oboljelog
Zadnjih se godina, zbog pojave trenda otpora prema cjepivima među roditeljima, smanjuje cjepni obuhvat populacije i u našoj zemlji, pa raste udio neimunih pojedinaca u populaciji.
Dvoje djece u Republici Srbiji preminulo je od ospica. Vijest je to koja je odjeknula i posijala strah u cijeloj Regiji posebice među roditeljima koji su odlučili da, unatoč zakonskoj obvezi cijepljenja koja je još uvijek na snazi u Hrvatskoj, ne cijepe svoju djecu. Zadnja epidemija ospica u Hrvatskoj je zabilježena 2015.g., bila je manjih razmjera, a tada je i na našem području liječeno 5 slučajeva ove bolesti.
Ospice su vrlo zarazna akutna virusa infekcija, karakterizirana vrućicom, hunjavicom, kašljem, konjunktivitisom i osipom – pojasnila je dr. Jadranka Korda Polferov infektolog i šefica Odjela za zarazne bolesti u vinkovačkoj bolnici.
Uzročnik bolesti je virus, a širi se kapljično od oboljelog na neimunog pojedinca. Imunitet se, kaže, stječe preboljenjem bolesti ili cijepljenjem.
Prije uvođenja cijepljenja bolest se obavezno prebolijevala u dječjoj dobi pa se ubrajala u tzv. dječje zarazne bolesti. Smatra se da je indeks kontagioznosti (zaraznosti op.a.) gotovo 100 posto, to jest da će skoro svatko tko nema imunitet oboljeti ako bude u kontaktu s bolesnikom – upozorila je dr. J. Korda Polferov.
Tipično, bolest se razvija kroz dva stadija, a prvi stadij započinje najčešće 11 dana nakon kontakta s oboljelim (iako taj raspon može biti između 7 i 14 dana), a očituje se visokom tjelesnom temperaturom, kataralnim respiratornim simptomima i pojavom Koplikovih pjega na sluznici obraza, nasuprot gornjim kutnjacima.
Koplikove pjege izgledaju kao siva zrnca pijeska na crvenoj podlozi, ne javljaju se ni u jednoj drugoj bolesti te su one jedini znak po kojemu, dok još nema osipa, možemo razlikovati ospice od drugih infekcija koje se manifestiraju istim simptomima – pojasnila je liječnica.
Osip (eruptivni stadij bolesti op. a.) tipično počinje četiri dana od njenog početka, a prve kožne promjene se javljaju na licu u obliku svijetlocrvenih mrlja koje se postupno stapaju i postaju tamnije crvene boje. Osip se potom širi spuštajući se na vrat, trup, ruke i konačno noge dakle, karakterističnim silaznim slijedom.
Kad osip izbije temperatura obično prestaje, a nakon 3-4 dana i osip počne blijedjeti, istim redoslijedom kojim je izbijao, od lica prema nogama, te nastupa ozdravljenje. Na mjestima ranijeg osipa još nekoliko dana zaostaju smećkaste mrlje, ali u pravilu nema ožiljaka niti drugih posljedica – naglasila je dr. J.Korda Polferov.
Nažalost, u određenom broju slučajeva, bolest nema ovako dobroćudan tijek. Naime, ospice se mogu komplicirati, a spektar komplikacija varira od blažih, kao što su upala uha, upala pluća, pa sve do najtežih, kao što su upala srčanog mišića ili upala mozga, koje mogu završiti smrtnim ishodom ili teškim invaliditetom.
Komplicirani tijek bolesti češći je u nekih skupina bolesnika poput onih s oštećenim imunološkim sustavom, kod novorođenčadi neimunih majki i drugih, ali je moguć i kod bilo kojeg drugog prethodno zdravog pojedinca. Istina je da su komplikacije kod ospica češće nego kod drugih dječjih zaraznih bolesti poput vodenih kozica – pojasnila je. Liječenje ospica, otkriva, zasniva se na simptomatskim mjerama, dakle ublažavanju simptoma dok bolest traje.
To su spuštanje temperature, uzimanje lijekova protiv bolova i protiv kašlja, nadoknada tekućine. Ako se bolest komplicira bakterijskim infekcijama, primjerice upalom uha, tada se mogu davati antibiotici – istakla je dr. J.Korda Polferov.
Nažalost, specifičan lijek protiv virusa ospica ne postoji. Upravo zato, a s obzirom da bolest može imati loš ishod, treba naglasiti važnost cijepljenja djece, kao jedine prave mjere borbe protiv ove potencijalno opasne bolesti.
Cijepljenje protiv ospica je u Hrvatskoj uvedeno još 60-ih godina prošlog stoljeća, pa je posljedično tome pojavnost bolesti bila pala, te se od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća, sve donedavno, bolest u našoj zemlji javljala samo sporadično – upozorila je infektologinja.
Cijepljenje protiv ospica je i danas dio obaveznog programa cijepljenja djece u Hrvatskoj te podrazumijeva primanje dviju doza cjepiva.
Prva doza se daje s navršenih godinu dana života, a druga u 1. razredu osnovne škole. Cjepivo se smatra djelotvornim i sigurnim jer više od 90 posto cijepljene djece bude trajno zaštićeno od bolesti, a nuspojave cijepljenja su uglavnom blage – istakla je dr. J. Korda Polferov.
Nažalost, zadnjih se godina, zbog pojave trenda otpora prema cjepivima među roditeljima, smanjuje cjepni obuhvat populacije i u našoj zemlji, pa raste udio neimunih pojedinaca u populaciji. Taj trend, upozorava liječnica, otvara put epidemijskom širenju bolesti nakon pojave pojedinačnih „uvezenih“ slučajeva ospica iz zemalja u našem okruženju u kojima je cjepni obuhvat stanovništva još manji nego kod nas.
Izvor Vinkovački list