Šećerna bolest uzima sve više maha
Dijabetičari koji se ne pridržavaju terapije mogu oslijepiti, završiti na dijalizi, oboljeti od gangrene, a kandidati su i za srčani ili moždani udar
Preko 150 tisuća ljudi u našoj zemlji ne zna da boluje od dijabetesa, a više od 50 posto ih se ne pridržava preporuka liječnika, pa su komplikacije česte
Prema podacima Hrvatskog dijabetološkog društva u Hrvatskoj od dijabetesa boluje oko 300 tisuća ljudi, no to je samo vrh sante leda jer se smatra da ovu bolest, koju inače nazivaju i tihim ubojicom, ima još barem 150 tisuća ljudi. Nažalost, riječ o ljudima koji nisu ni svjesni da boluju od dijabetesa jer ne kontroliraju redovito šećer u krvi.
Dijabetes je kronična metabolička bolest, karakterizirana poremećajem regulacije šećera u krvi usljed apsolutnog ili relativnog nedostataka inzulina. Bolest se otkriva ili slučajno ili redovitim kontrolama u ljudi koji u obitelji imaju oboljele od ove bolesti, te se smatra da je veća vjerojatnost da će i oni oboljeti od dijabetesa , pogotovo ako su k tome i pretili. – pojasnila je dr. Katica Tominac – Liška specijalist dijabetolog i endokrinolog sa Internog odjela Opće županijske bolnice Vinkovci.
Mehanizmi nastanaka bolesti su različiti, kaže dr. Tominac – Liška, a jedan od najčešćih uzroka nastanka dijabetesa tipa 2 je inzulinska rezistencija.
Iako gušterača u ovih pacijenata luči inzulin u dovoljnim količinama ( hormon koji regulira metabolizam glukoze u krvi op. a.) on se ne može dovoljno iskoristiti u perifernim tkivima, mišićima, masnom tkivu i jetri – ističe liječnica.
Dodaje da to znači da postoji određeni poremećaj u receptorima preko kojih inzulin djeluje ili se problem događa u samim stanicama organizma koje taj hormon ne iskorištavaju dovoljno. Osim spomenutog poremećaja dijabetes tipa 2 može uzrokovati i nesposobnost same gušterače da reagira na „podražaje iz organizama“ pa zbog toga smanjeno luči inzulin.
Nakon jela hrana se razgrađuje do jednostavnih ugljikohidrata odnosno do glukoze i time u dvije faze „tjera“ gušteraču da luči inzulin. Poremećaj koji uzrokuje šećernu bolest tipa 2 se najčešće događa u prvoj fazi na način da gušterača kasno reagira i inzulin izlučuje prekasno, pa se u krvi javlja porast glukoze – pojasnila je dr. K. Tominac – Liška.
Treći vrsta poremećaja koja uzrokuje dijabetes tipa dva događa se u crijevima, gdje se, za pravilnu razgradnju šećera, luče hormoni inkretini.
Oni djeluju na sam probavni trakt usporavajući pražnjenje želuca i peristaltiku crijeva, te time smanjuju mogućnost porasta glukoze u krvi uglavnom sat i pol do dva nakon jela, što je još važnije – djeluju na gušteraču tako da je stimuliraju na lučenje inzulina, onda kada je to potrebno, tj. kada se povisi šećer u krvi, a sprečavaju lučenje glukagona, a to je hormon koji djeluje suprotno inzulinu – naglasila je dijabetologinja i dodaje da je osnovni razlog spomenutom poremećaju pojačana aktivnost enzima koji razlaže crijevni hormon inkretin.
A da bi stvar bila još kompliciranija, jedan od uzroka hiperglikemije je i poremećaj izlučivanja glukoze putem bubrega.
Za razliku od dijabetesa tipa 2, šećerna bolest tipa jedan ima samo jedan jedini mehanizam nastanka, a to je smanjeno lučenje inzulina iz gušterače.
Jedina terapija koja se u tom slučaju može primijeniti je dodavanje inzulina – upozorila je dr. K. Tominac – Liška. Iako je, ističe liječnica, genetska predispozicija važna kod nastanka dijabetesa obaju tipova, od tipa 1 najčešće obolijevaju djeca i mlađe osobe do 20 godina, i njih je oko 10% od ukupnog broja oboljelih od dijabetesa.
Uobičajeni simptomi povišenog šećera u krvi su pojačano žeđanje, pojačano mokrenje, nerijetko povećan apetit, a da pri tome mršave, pojačan umor i sl.
Rijetko nam dolaze roditelji koji primijete promjene u mokrenju, žeđanju ili umoru djece, već dijabetes otkrivamo uglavnom u pozadini neke druge akutne bolesti zbog koje se mališani odvode liječniku – ističe dr. K. Tominac – Liška.
Nerijetko se u sklopu neke druge akutne bolesti javljaju otežano i ubrzano – forsirano disanje, takozvano Kussmaulovo disanje, miris daha po acetonu, ponekad jaki bolovi u trbuhu, pomućena svijest, povišen šećer u krvi, što je slika dijabetičke ketoacidoze. Tada se često prvi puta dijagnosticira dijabetes.
Dijabetes tipa 2 najčešće napada osobe nakon 40.- ete godine života, a češći je u pretilih osoba i onih koji u „svom obiteljskom stablu“ već imaju oboljelih članova. Nažalost, zbog načina prehrane, sjedelačkog načina života, sve je veći broj pretilih osoba, pogotovo djece, koja također mogu oboljeti od tipa 2 dijabetesa (najčešće MODY).
Kada pacijent jednom dođe u bolnicu s pretpostavkom da boluje od šećerne bolesti najvažnije pretrage su mjerenje glukoze u krvi, kako natašte tako i nakon jela.
Ukoliko su dva mjerenja natašte pokazala vrijednosti šećera preko 7.0 mmol/l, a u bilo koje drugo doba dana ili nakon jela preko 11.1 mmol/l, onda imamo dijagnozu dijabetesa i ne treba raditi dodatne pretrage – istakla je dr. K. Tominac – Liška.
Nakon, toga slijedi liječenje koje prvenstveno uključuje lijek generičkog naziva metformin koji djeluje na inzulinsku rezistenciju. Nekada se davao samo pretilima, no sada se s njim uvijek otpočinje liječenje u svih dijabetičara sa tipom 2 šećerne bolesti.
Parametar regulacije šećerne bolesti je tromjesečni prosjek glikoliziranog hemoglobina-HbA1c. Ukoliko je on manji od 8 posto metformin je uglavnom dostatan kao početna terapija, no ukoliko je viši onda se njemu dodaje neki od lijekova koji djeluju na ostale mehanizme nastanka dijabetesa tipa 2 – pojasnila je dijabetologinja.
Ne uspije li se ni tako regulirati šećer liječnici dodaju još jedan lijek iz skupine hipoglikemika, no pristup svakom pacijentu je individualan jer neki lijekovi mogu uzrokovati hipoglikemije ili pak pretjerano debljanje pacijenta.
Neki od tih lijekova nisu u potpunosti pokriveni receptom, pa je njihova primjena “ograničena” imovnim stanjem oboljelog – upozorila je dr. K. Tominac Liška.
Dodaje i da u onih osoba kod kojih se “tabletama” ne uspije regulirati šećer preostaje samo uzimanje inzulina, no zbog otpora pacijenata prema injekcijama i odbijanja primjene terapije događa se da bolest napreduje.
Šećerna bolest uzrokuje oštećenja malih krvnih žila, pa tako postepeno oštećuje vid sve do slijepila, oštećenje bubrega pa pacijenti često završe na dijalizi. Tu su i oštećenja perifernih živaca koja uzrokuju grčeve i trnce u udovima, poremećaje osjeta u nogama, što udruženo sa problemima sa cirkulacijom često dovodi po pojave natisaka stopala, pojave ulkusa. To je tzv. dijabetičko stopalo, koje nerijetko završi gangrenom i amputacijom pojedinih dijelova noge. Dijabetičari su dvostruko češće izloženi i povećanm riziku od srčanog i moždanog udara, nego osobe koje nemaju dijabetes – upozorila je liječnica.
Naglašava da se protiv dijabetesa ne može boriti isključivo lijekovima ili uzimanjem inzulina već da je ključ držanja bolesti pod kontrolom promjena cjelokupnog načina života.
Pri tom se prvenstveno preporučuje mediteranska prehrana i umjerena tjelesna aktivnost, uz strogo pridržavanje propisanih doza lijekova ili inzulina, te redovite kontrole – poručila je pacijentima dr. K. Tominac -Liška.
U osoba koje, pak, imaju granično povišene vrijednosti glukoze u krvi, za dijagnozu bolesti treba obaviti test opterećenja glukozom, te potom dijagnosticirati bolest ili je isključiti.
Trudnice također mogu imati dijabetes, koji uglavnom “prolazi” nakon trudnoće, no takve žene imaju sklonost da kasnije u životu razviju šećernu bolest. Usto šećer u trudnoći može izazvati brojne probleme poput rođenja prevelike i preteške djece kao i dovesti do drugih poremećaja poput malformacija na srcu ili drugih kongenitalnih malformacija. Stoga svaka od njih mora biti strogo pod kontrolom.
Oko 80 posto dijabetičara uz povišene vrijednosti šećera u krvi imaju i povišen krvni tlak, te masnoće. U liječenju se tada osim hipoglikemika koriste i lijekovi za tlak i snižavanje masnoće u krvi.
Svake srijede popodne pacijenti mogu doći u vinkovačku bolnicu gdje se redovito s dijabetolozima mogu konzultirati o liječenju i držanju bolesti pod kontrolom.
Izvor Vinkovački list