Svjetski dan Alzheimerove bolesti
Vinkovački list (članak)
Alzheimerova bolest ne napada samo pacijente već i cijelu obitelj
Svake godine 21. rujna obilježava se Svjetski dan oboljelih od Alzheimerove bolesti od koje, procjenjuje se, u svijetu boluje 46 milijuna, a u Hrvatskoj oko 80 tisuća ljudi. Riječ je o teškoj degenerativnoj bolesti mozga za koju suvremena medicina još nije pronašla lijek, a neke prognoze govore da će se Hrvatska do 2030. godine suočiti s više od 110.000 oboljelih.
“Alzheimerova bolest je jedna iz skupine degenerativnih bolesti koja prvenstveno dovodi do propadanja živčanih stanica mozga”, pojašnjava dr. Daniel Vajš, neurolog iz Opće županijske bolnice Vinkovci. Nekada se, ističe liječnik, smatralo da je riječ o demenciji koja nastaje u mlađih ljudi, no današnja medicina dokazala je kako to nije istina, jer se bolest javlja u bilo kojoj životnoj dobi, a što je čovjek stariji to je učestalost pojave bolesti veća. “Smatra se da u 65. godini života 10 posto ljudi ima Alzheimerovu bolest, a u 85. godini života bolest se javlja u njih čak 55 posto”, ističe je dr. Vajš. U prvim fazama, ističe dr. Vajš, bolest često ostaje neprepoznata jer se javlja postupno, a simptomi se mogu povezati s onima koji se javljaju tijekom prirodnog procesa starenja. Prvi simptomi koje oboljeli od ove bolesti mogu zamijetiti, i to još u radnoj dobi, su problemi sa usvajanjem novih znanja, a potom ih slijede prostorno-orijentacijski problemi i tek onda zaboravnost koja je u pravilu jače izražena od „obične staračke zaboravljivosti“.
“Starenjem ljudi blaža zaboravnost i pad koncentracije normalna su pojava, pa je važno razlikovati je od prvih simptoma Alzheimerove bolesti”, naglašava dr. Vajš i dodaje da pacijenti koji boluju od Azheimera u pravilu nisu svjesni „vlastite zaboravljivosti“ već promjene u njihovom ponašanju i psihološkom funkcioniranju najčešće primijeti obitelj. Takve pacijente, nastavlja, na pregled neurologu uglavnom u već poodmakloj fazi bolesti dovodi obitelj, a za postavljanje dijagnoze ključno je prethodno obaviti niz pretraga kako bi se isključila druga oboljenja poput tumora na mozgu, moždanog udara, depresije kao i nekih drugih oblika demencije koji su izlječivi. Jednom kad se postavi dijagnoza Alzheimerove bolesti uvode se lijekovi koji donekle usporavaju progresiju bolesti. “Iako na tržištu postoji nekoliko vrsta lijekova koji se daju oboljelima njihova je učinkovitost upitna jer u pravilu bolest usporavaju svega šest mjeseci do godinu dana, a kako se ne nalaze na osnovnoj listi lijekova pacijenti ih moraju doplaćivati”, upozorava dr. Vajš. Naglašava da je kod Alzheimera zapravo najveći problem što je to “bolest cijele obitelji” jer u potpunosti mijenja život bližnjih koji se brinu o pacijentu.
“Unatoč ljubavi koju obitelj osjeća za pacijenta ova je bolest nažalost jača kako ekonomski i fizički tako i emocionalno. Ona uvijek pobjeđuje”, ističe dr. Vajš. Kako bolest napreduje obitelji pacijenata, kaže, postaju iscrpljene jer briga za takvog bolesnika zahtjeva 24-satnu skrb, a i teško je gledati dragu osobu koja je samo fizički ista dok ju je zapravo bolest psihički potpuno promijenila.
“Bolesnici često pokazuju promjene u ponašanju poput nezainteresiranosti, svadljivosti, ljubomore, pa čak i halucinacije”, kaže liječnik. A nakon što promjeni psihu pacijenta Alzheimerova bolest polako uzima i tijelo bolesnika, pa se u zadnjoj fazi događa da se obitelj više ne može nositi s problemima koji se javljaju i najčešće se odlučuju svoje bližnje smjestiti u ustanove za stare i nemoćne. “Bolest traje nekih osam do devet godina, a pacijenti najčešće umiru, nepokretni, od komplikacija dugotrajnog ležanja, poput upale pluća”, otkriva dr. Vajš. Ističe i da je važno u javnosti podići svijest o ovoj bolesti, a obiteljima i pacijentima pružiti potporu psihologa i psihijatra, kao i osigurati oboljelima adekvatnu skrb u specijaliziranim ustanovama u posljednjim fazama bolesti.